Transplantacija

     Transplantacija organa je medicinska procedura koja podrazumeva zamenu nefunkcionalnog (bolesnog, obolelog) organa novim organom putem hirurške intervencije, u kojoj se tkivo ili organ presađuju sa jednog dela tela osobe na drugi (npr. koža) ili sa jedne osobe (donora) na drugu (primalac) – kada su u pitanju solidni organi.

Organi koji se mogu presaditi su:

  • srce
  • pluća
  • jetra
  • bubreg
  • creva
  • pankreas
  • rožnjača
 

     Transplantacija organa se može obaviti sa živog donora i sa kadaveričnog donora (osobe koje su doživele moždanu smrt). Sa živog donora mogu se presaditi bubreg, deo jetre i pluća (celo plućno krilo ili nekoliko režnjeva plućnog krila). 

     U medicinskoj praksi se primenjuje više oblika presađivanja, ali najzastupljenija je Alotransplantacija, koja se obavlja između genetički (ne)srodnih (ili manje srodnih) jedinki iste vrste organizama. To su zapravo i najčešći tipovi presađivanja organa – sa jednog čoveka na drugog, koji mogu ali i ne moraju biti u srodstvu.

Proces presađivanja organa

     Organi se uklanjaju iz tela osobe koja je doživela moždanu smrt i veoma brzo se moraju “presaditi” u primaoca, jer svaki organ ima svoj “rok” do momenta presađivanja:

  • srce i pluća – najduže 6 sati
  • pankreas – 12 časova
  • jetra manje od 24 časa
  • rožnjače nekoliko dana
  • bubreg – do 24 časa
 

S obzirom na složenost samog procesa presađivanja organa, operacija u hirurškoj sali traje dugo, najčešće 6 – 8 sati.

Imunosupresivna terapija

      Nakon presađivanja organa, imuni sistem pokušava da odbaci novi organ. Transplantirani pacijenti do kraja života uzimaju imunosupresivnu terapiju, lekove koji sprečavaju odbacivanje presađenog organa. Imunosupresivi imaju za funkciju da suzbiju imuni odgovor omogućavajući organizmu da prihvatanje presađenog organa.